Nezaboravni izlet

Dosad smo već četiri puta bili na izletu. No,ove je godine bilo drugačije. Prvo – cure su sjedile na zadnjim sjedalima, a dečki u prvim redovima pa je u autobusu bilo malo mirnije. Drugo – odlično  smo se proveli. I treće – nemam pojma! No dobro, odemo od početka. Kod stadiona smo bili točno u 7.45. Autobus je krenuo u 8.05, a trebao je u 8:00, hmm...

Emily na Hajdukovu stadionu

U Split smo amo stigli oko 9:45 i prvo što smo vidjeli je Hajdukov teren. Bili smo razočarani jer smo mogli biti samo 10 minuta. Nije bilo ni fer sto su jedino dečki dobili razglednice stadiona, baš smo bile ljute. Nakon toga išli smo u Dioklecijanovu palaču. Imali smo sreće sto je bilo točno 12.00 sati pa je bila razmjena straže.

Trenutci odmora

Kada smo sve obišli, naišli smo na neku dvojicu iz klape koji su samo za nas pjevali Kalelarga, Kalelaaaaaaaaaaaaaargaaaaaaaaa, Kalelarga moja mladosti... da, da u sred Splita.

Straža u Dioklecianovoj palači                                                   Grgur Ninski

Nakon toga imali smo pola ure slobodno, mogli smo ići bilo gdje samo ne izvan Dioklecjanove palače. Susreli smo novinara s HRT-a televizije i s njim se zapričali, pa smo gotovo zakasnili na dogovoreno mjesto. Eto, završili smo i na radiju.

Posjet Solinu

Kada smo išli do autobusa vidjeli smo jedan od tri kipa Grgura Ninskog i još više usjajili njegov nožni palac, ne bi li nam se ostvarile naše mnogobrojne želje. Hmmm, baš ćemo vidjeti je li to istina. U vrijeme ručka, kao i obično, naš je stol bio najglasniji.

Poslije smo se uputili u Solin kojim smo se oduševili. Lijepi vodopad, pa slatke patkice, a tek mala kapelica – kažem vam, predivno.

Trogir

Nakon toga Trogir. Kad smo dobili slobodno, rastrčali smo se po središtu grada. Loretta i ja pronašle smo neki tajni prolaz do jedne kapelice. To nam se dopalo.

Razgled Trogira

Došlo je vrijeme za povratak u Zadar. Autobus je jurio autocestom, a mi smo bili sretni što smo dan proveli zajedno družeći se .

Autocestom do Zadra